Kad je ćaća konja prodo svi smo plakali
ni on nije suze svoje mogo sakriti
mati je kod večere dugo molila
ko da je sa našim vrancem sreća prodana
Bio sam još mali al sve sam shvatio
brat se je u školu u grad spremao
baka je uz petrolejku đemper isplela
znao sam da onaj stari sad ću nosit ja
Ref
Al ko će sada našeg vranca šorom jahati
koji će ga sad za kirvaj cvijećem kititi
ako ga na sajmu otac prisretne
star je pa se bojim da mu srce nepukne
Te se noći nikom od nas nije spavalo
otac je sa bratom dugo razgovarao
mati mu je stvari sve u kofer spremila
jabuke i kruh što je u crkvi svetila
Ref
Al ko će sada našeg vranca šorom jahati
koji će ga sad za kirvaj cvijećem kititi
ako ga na sajmu otac prisretne
star je pa se bojim da mu srce nepukne
Zlatni Dukati - Vranac
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
3 komentari:
Ova pjesma pokrene lavu emocija i evocira na ranojutarnji vlak koji me odvezao iz moga djetinjstva, od lenija, prašnjavih puteva gdje su nam bose noge upadale kao u brašno, ljetnih kiša i kanala po kojima smo bosi hodali, prijatelji iz djetinjstva, igara koje smo samo mi igrali... Slavonije koja takva postoji samo u mom sjećanju.
Pjesma je prekrasna. Ja se sa svojim ukućanima uvijek prepirem kome će srce puknuti, ocu ili vrancu ?
Predivna pjesma,za suze mi oci uvijek kada slusam ovu pjesmu , jako dobar tekst, svaka cast, slavonci u srcu vas imam, vasa Zagrepcanka Sandra
Objavi komentar